Svjedoci smo u posljednje vrijeme, kako namjernog tako i nenamjernog, širenja dezinformacija i pogrešnih tumačenja među radioamaterskom zajednicom u Bosni i Hercegovini i regionu o stavovima Asocijacije radioamatera u BiH (ARAuBiH) po pitanju podrške projektima poput SVXLink mreža i FM Internet Voice Gateway sistema.
Istovremeno, prisutna je i pogrešna percepcija razloga zbog kojih smo odlučili da na određene repetitore uvedemo CTCSS, odnosno PL tonove na ulaznim frekvencijama, kao i tvrdnje da se time pojedinim radioamaterima želi ograničiti ili onemogućiti pristup radioamaterskoj infrastrukturi.
Smatramo da je vrijeme da se o ovim pitanjima govori otvoreno, argumentovano i bez nepotrebnih podjela.
ARAuBiH nije protiv razvoja novih tehnologija. Naprotiv.
Smatramo da radioamaterizam mora pratiti tehnološki razvoj i da sistemi poput SVXLink-a, DMR-a, LoRa Mesh-a, Hamnet-a i drugih savremenih komunikacijskih rješenja mogu imati značajno mjesto u budućnosti radioamaterskih komunikacija u Bosni i Hercegovini.
Međutim, podrška novim tehnologijama ne znači da svaku tehnologiju treba postaviti na svaku frekvenciju i na bilo koji način.
Radioamaterski spektar je ograničen zajednički resurs. IARU Region 1 band-planovi upravo služe tome da se različite radioamaterske aktivnosti i načini rada mogu racionalno smjestiti u raspoloživi spektar, uz što manje međusobnih smetnji.
Jednako tako, uvođenje tehničkih zahtjeva poput CTCSS/PL tona ne treba posmatrati kao pokušaj zatvaranja repetitora ili stvaranja „privilegovanih“ korisnika.
Postavljanje CTCSS-a ima konkretne tehničke razloge.
Ovim tekstom želimo ih objasniti.
SVXLink i FM Internet Voice Gateway – ARAuBiH nije protiv tehnologije
Jedna od najčešćih pogrešnih interpretacija jeste da je ARAuBiH navodno protiv SVXLink sistema, FM Internet Voice Gatewaya ili povezivanja radioamaterskih sistema putem Interneta.
To jednostavno nije naš stav.
SVXLink i slični sistemi predstavljaju legitimnu i korisnu tehnologiju radioamaterskog hobija.
Internet Voice Gateway sistemi mogu omogućiti povezivanje radioamatera koji se nalaze na velikim udaljenostima, mogu povezivati različite radioamaterske lokacije i mogu omogućiti pristup komunikacijskim mrežama operatorima koji se nalaze izvan direktnog radio-domašaja.
Problem nije u tehnologiji.
Problem nastaje kada se za takve sisteme koriste frekvencije koje su prvenstveno namijenjene drugim vrstama radioamaterskog rada, naročito standardnim simplex komunikacijama.
Ako se standardni simplex kanal poveže na Internet gateway, lokalni signal može biti prenesen putem Interneta na potpuno drugo geografsko područje i tamo ponovo emitovan putem radio-stanice.
Tada se više ne radi samo o klasičnoj direktnoj radio-vezi.
To je posebno važno kod UKT takmičenja, gdje je cilj ostvariti radio-vezu koristeći stvarne karakteristike VHF/UHF propagacije, lokaciju, nadmorsku visinu, antenu, izlaznu snagu i sposobnost operatora.
Zbog toga smatramo da treba jasno razdvojiti:
- frekvencije namijenjene direktnim simplex vezama;
- frekvencije i kanale namijenjene repetitorskom radu;
- frekvencije i kanale namijenjene FM Internet Voice Gateway sistemima;
- digitalne komunikacijske sisteme;
- te eksperimentalne i druge specifične radioamaterske namjene.
Dakle, nije pitanje SVXLink – da ili ne.
Pitanje je:
Gdje, kako i pod kojim tehničkim uslovima SVXLink treba koristiti?
To je pitanje odgovornog upravljanja radioamaterskim spektrom.
Zašto se ne može svaki simplex kanal pretvoriti u Internet gateway?
Činjenica da određenu frekvenciju tehnički možemo povezati na Internet ne znači automatski da je to i dobro rješenje.
Radioamaterski spektar nije neograničen.
Na 2-metarskom opsegu, posebno u gusto naseljenim područjima, raspoloživi prostor mora se koristiti pažljivo i koordinirano.
Svaki novi gateway, repetitor ili druga mreža mora se posmatrati u odnosu na:
- postojeće korisnike;
- postojeće repetitore;
- konfiguraciju terena;
- očekivani domet;
- mogućnost preklapanja pokrivanja;
- namjenu pojedinog kanala;
- postojeće band-planove;
- i budući razvoj radioamaterske infrastrukture.
IARU Region 1 upravo naglašava potrebu planskog korištenja VHF/UHF spektra i razdvajanja različitih načina rada tamo gdje je to potrebno.
Zato ARAuBiH zagovara koordinaciju, a ne zabrane.
CTCSS/PL ton nije „zaštita od ometača“
Posebno želimo razjasniti pitanje CTCSS-a, odnosno PL tona.
Često se može čuti:
„CTCSS je postavljen da bi se spriječili ometači.“
To nije precizno.
CTCSS ne može spriječiti drugu radio-stanicu da emituje na ulaznoj frekvenciji repetitora.
Ako neko emituje signal na ulaznoj frekvenciji, taj RF signal fizički postoji bez obzira na to koristi li odgovarajući CTCSS ton.
CTCSS radi drugačiju stvar.
Repetitor prepoznaje odgovarajući subaudio ton i, prema konfiguraciji, odlučuje hoće li prihvatiti i proslijediti prijenos.
Njegova važna funkcija je selektivno otvaranje repetitora.
To postaje naročito značajno kada više repetitora koristi isti ili kompatibilan frekvencijski raspored na različitim lokacijama.
Zbog konfiguracije terena i propagacije može doći do preklapanja pokrivanja.
U takvim situacijama različiti CTCSS tonovi omogućavaju da korisnik otvara upravo željeni repetitor i smanjuje mogućnost neželjenog istovremenog otvaranja više repetitora.
IARU Region 1 u svojim preporukama upravo navodi CTCSS kao sredstvo za smanjenje neželjenog otvaranja repetitora koji dijele isti ulazni kanal.
Dakle:
CTCSS nije zaštita od ometača.
CTCSS je tehnički alat za selektivni pristup i kontrolu otvaranja repetitora.
Zašto CTCSS uvodimo upravo na ulaznim frekvencijama?
Uvođenje CTCSS-a na ulaz repetitora treba posmatrati u kontekstu razvoja cijele radioamaterske mreže.
Kada repetitorska infrastruktura raste, povećava se i mogućnost da se signali različitih sistema međusobno čuju.
U takvoj situaciji više nije dovoljno samo reći:
„Ovaj repetitor radi na ovoj frekvenciji.“
Potrebno je uzeti u obzir i:
- geografsku lokaciju;
- visinu antene;
- izlaznu snagu;
- osjetljivost prijemnika;
- konfiguraciju terena;
- propagaciju;
- susjedne repetitore;
- kao i druge izvore RF signala.
CTCSS je jedan od alata kojim se takva situacija može tehnički urediti.
To nije „zaključavanje repetitora“.
To nije stvaranje privatnog repetitora.
I nije pokušaj da se određeni radioamateri izbace iz sistema.
Svjesni smo problema starije opreme
Međutim, ovdje želimo biti potpuno jasni.
Svjesni smo da dio radioamaterske zajednice koristi starije radio-stanice koje nemaju CTCSS enkoder.
Postoje uređaji stariji preko tri decenije koji su su upotrebi i koji su potpuno funkcionalni za klasični analogni FM rad, ali nemaju mogućnost generisanja potrebnog PL tona.
Tu su i različiti profesionalni i komercijalni uređaji koji se koriste među radioamaterima, uključujući modele poput Motorola GM300, gdje konkretne mogućnosti zavise od verzije uređaja, konfiguracije i programiranja.
Zato uvođenje CTCSS-a ne smije značiti:
„Nemaš odgovarajući uređaj – ne možeš koristiti mrežu.“
To nije duh radioamaterizma.
Ako postoji tehnička prepreka, treba pokušati pronaći tehničko rješenje.
Ako kolega nema CTCSS – pomozimo mu
Bosna i Hercegovina ima veliki broj iskusnih i tehnički obučenih radioamatera.
Mnogi od njih znaju programirati različite radio-stanice, izrađivati programske kablove, podešavati parametre i popravljati ili modificirati stariju radioamatersku opremu.
Zato možemo i ovu prepreku zajedno prevazići.
Nekome je možda potrebna samo pomoć pri programiranju.
Nekome treba odgovarajući programski interfejs.
Nekome treba savjet.
Nekome je možda potrebna tehnička modifikacija uređaja, ukoliko je ona moguća i opravdana.
A nekome je jednostavno potrebna druga radio-stanica.
I upravo ovdje radioamaterska zajednica treba pokazati svoju snagu.
Radioamater koji ima višak ispravne opreme može je donirati ili ustupiti kolegi koji nije u mogućnosti da je nabavi.
Radio-klub može organizovati dan za programiranje radio-stanica.
Iskusniji radioamateri mogu pomoći početnicima.
Serviseri i tehnički stručnjaci mogu pomoći oko starije opreme.
Na ovaj način tehnička prepreka postaje prilika za saradnju, solidarnost i humanost.
To je, po našem mišljenju, pravi duh radioamaterizma.
Ne treba nam logika:
„Nabavi novi uređaj ili ne pripadaš mreži.“
Treba nam:
„Hajde da vidimo kako možemo osposobiti tvoj postojeći uređaj.“
Upravo tako se radioamaterizam razvijao decenijama.
Znanje se prenosilo.
Oprema se popravljala.
Dijelovi su se razmjenjivali.
Uređaji su se prepravljali.
Kolege su pomagale jedni drugima.
Ne vidimo razlog da to izgubimo samo zato što danas imamo modernije tehnologije.
- Staro i novo mogu zajedno
Modernizacija radioamaterske infrastrukture ne mora značiti uništavanje onoga što već postoji.
Naprotiv.
Naš cilj treba biti:
staro i novo – tamo gdje tehnički uslovi to dozvoljavaju.
Analogni FM i digitalni sistemi mogu koegzistirati.
Starije radio-stanice mogu nastaviti biti korisne.
Novi uređaji mogu donijeti nove mogućnosti.
Repetitori se mogu modernizovati.
Moguće je razvijati Mixed Mode rješenja tamo gdje je to tehnički opravdano.
IARU Region 1 također predviđa korištenje standardizovanih CTCSS frekvencija upravo radi kompatibilnosti između repetitorskih sistema i lakšeg korištenja infrastrukture od strane radioamatera koji putuju između različitih područja.
Dakle, modernizacija ne treba stvarati nove podjele.
Treba ih smanjivati.
U BiH već imamo značajnu DMR infrastrukturu
Kada govorimo o budućnosti radioamaterskih mreža u Bosni i Hercegovini, važno je naglasiti da ne krećemo od nule.
Naša zajednica već posjeduje značajnu infrastrukturu, iskustvo i tehničko znanje.
U Bosni i Hercegovini već imamo određeni broj DMR repetitora koji se nalaze u vlasništvu radioamaterskih saveza i lokalnih radio-klubova.
Iza svakog tog sistema stoji nečiji rad.
Neko je nabavio opremu.
Neko je pronašao lokaciju.
Neko je postavio antenu.
Neko je konfigurisao i podesio sistem.
Neko ga održava.
Neko plaća električnu energiju i druge troškove.
To ne smijemo zanemariti.
DMR infrastruktura treba biti dio šire vizije razvoja radioamaterskih komunikacija u BiH, a ne zaseban svijet koji postoji nezavisno od ostalih tehnologija.
LoRa Mesh – još jedan primjer da već imamo vlastito znanje
Pored DMR-a, u Bosni i Hercegovini već imamo i dobro razvijenu LoRa Mesh mrežu.
Ona pokazuje da naša zajednica već razumije koncept decentralizovanih komunikacijskih sistema i da postoji tehnički kapacitet za njihovu izgradnju.
LoRa Mesh može imati svoju ulogu.
DMR može imati svoju.
Analogni FM može imati svoju.
SVXLink može imati svoju.
Hamnet može imati svoju.
Ne trebamo od svih tehnologija praviti konkurente.
Treba ih posmatrati kao različite alate u istom komunikacijskom sistemu.
Naša vizija: Hamnet Mesh na 2,4 i 5 GHz
Poseban fokus u budućnosti želimo staviti na razvoj Hamnet Mesh mreže na Wi-Fi opsezima 2,4 GHz i 5 GHz, gdje tehnički i regulatorni uslovi to omogućavaju.
Hamnet ne treba posmatrati samo kao „radioamaterski Internet“.
Naša vizija je mnogo šira.
Želimo razvijati decentralizovanu i redundantnu IP komunikacijsku infrastrukturu koja može nastaviti funkcionisati i u situacijama kada komercijalna Internet konekcija nije dostupna.
To znači:
- mesh topologija;
- redundantni linkovi;
- lokalni servisi;
- više nezavisnih pristupnih tačaka;
- međusobno povezane radioamaterske lokacije;
- mogućnost lokalnog rada bez javnog Interneta;
- i, gdje je moguće, autonomni rad ključnih čvorova.
Takav pristup ima mnogo veću vrijednost od običnog produžavanja postojeće Internet konekcije putem radija.
Mreža mora biti spremna kada Internet nestane
Ovdje želimo posebno naglasiti jednu stvar.
Ne želimo graditi radioamaterske mreže koje su korisne samo dok sve drugo radi.
Ako nestane Internet, mreža treba imati mogućnost da nastavi raditi.
Ako padne jedan link, saobraćaj treba imati alternativni put.
Ako jedna lokacija postane nedostupna, druge lokacije trebaju nastaviti funkcionisati.
Ako dođe do većeg poremećaja telekomunikacijske infrastrukture, radioamaterska mreža treba biti sposobna pružiti barem dio komunikacijskih kapaciteta koji su tada potrebni.
Zbog toga želimo staviti poseban fokus na otpornost na prekide Internet konekcije.
Ne smijemo zaboraviti ni elektroenergetsku mrežu
Drugi ključni element otpornosti jeste napajanje.
Mreža koja radi samo dok postoji električna energija iz komercijalne elektroenergetske mreže nije u potpunosti otporna mreža.
Zato pri razvoju buduće infrastrukture moramo razmišljati o:
- baterijskom napajanju;
- UPS sistemima;
- solarnim panelima;
- punjačima;
- rezervnim izvorima energije;
- autonomnom radu ključnih repetitorskih i mrežnih lokacija;
- te racionalnoj potrošnji energije.
Posebno važni mogu biti objekti na strateškim i teško dostupnim lokacijama.
Ako želimo imati infrastrukturu koja može pomoći u vanrednoj situaciji, moramo je projektovati prije nego što vanredna situacija nastupi.
Tada je već kasno kupovati baterije.
Radioamaterska infrastruktura mora biti spremna i za vanredne situacije
Radioamaterizam je tradicionalno imao još jednu važnu funkciju – sposobnost uspostavljanja komunikacije kada redovni komunikacijski sistemi ne mogu pružiti dovoljan nivo dostupnosti.
To je vrijednost koju ne smijemo izgubiti.
Naprotiv.
Treba je dodatno razvijati.
Upravo zbog toga smatramo da buduća radioamaterska infrastruktura mora biti projektovana tako da, u okviru zakonskih nadležnosti i unaprijed definisanih procedura, može biti stavljena na raspolaganje nadležnim službama i građanima u vanrednim situacijama.
Ne govorimo o tome da radioamateri trebaju zamjenjivati profesionalne službe.
Govorimo o tome da u trenutku kada nastupi problem treba postojati dodatni komunikacijski kapacitet koji je obučen, organizovan i spreman za angažman.
ARAuBiH već ima Radio mrežu za opasnost
Ovo nije samo vizija za budućnost.
ARAuBiH već ima razvijenu Radio mrežu za opasnost, sastavljenu od posebno obučenih licenciranih radioamatera širom Bosne i Hercegovine.
To predstavlja značajan ljudski i organizacijski kapacitet.
Posebna vrijednost ove mreže je činjenica da se ne oslanja samo na tehnologiju, nego i na obučene ljude koji znaju kako radio-komunikacija funkcioniše u vanrednim okolnostima.
ARAuBiH već ostvaruje saradnju sa različitim državnim i nevladinim organizacijama, uključujući:
- Federalnu upravu civilne zaštite – FUCZ;
- kantonalne MUP-ove;
- EUFOR;
- Gorske službe spašavanja – GSS;
- RMZO timove drugih radioamaterskih saveza i radio klubova;
- i druge relevantne organizacije.
Ovakva saradnja pokazuje da radioamaterizam nije izolovan hobi.
Kada postoje znanje, organizacija, obuka i povjerenje, radioamateri mogu biti pouzdan partner zajednici i nadležnim strukturama u vanrednim okolnostima.
1Sve tehnologije imaju svoje mjesto
Zbog svega navedenog, naš pristup nije da biramo:
FM ili DMR.
DMR ili LoRa.
LoRa ili Hamnet.
Analogno ili digitalno.
Radio ili Internet.
Naš pristup je da svaka tehnologija treba imati svoju funkciju.
Primjerice:
Analogni FM – jednostavna, široko dostupna i robusna glasovna komunikacija.
SVXLink / FM Internet Voice Gateway – povezivanje udaljenih radioamaterskih područja putem IP infrastrukture.
DMR – digitalna glasovna i data komunikacija uz postojeću repetitorsku infrastrukturu.
LoRa Mesh – decentralizovana komunikacija male potrošnje i druga specifična primjena.
Hamnet Mesh – širokopojasna radioamaterska IP infrastruktura i povezivanje lokacija.
Radio mreža za opasnost – organizovan ljudski i komunikacijski kapacitet za vanredna stanja.
Jedan sistem ne mora biti konkurencija drugom.
Naprotiv.
Najbolja mreža je ona u kojoj različiti sistemi mogu međusobno dopunjavati svoje mogućnosti.
Ne želimo gasiti postojeće mreže – želimo ih objediniti
U Bosni i Hercegovini danas postoji više različitih radioamaterskih mreža, sistema povezivanja, repetitora i gateway rješenja.
Iza svakog od njih stoji nečiji trud.
Neko je postavio repetitor.
Neko je obezbijedio lokaciju.
Neko je nabavio opremu.
Neko je uložio vlastiti novac.
Neko je proveo sate i dane na konfiguraciji sistema.
Neko održava opremu.
Neko plaća električnu energiju.
Neko odlazi na lokaciju kada je napolju minus deset stepeni i kada niko drugi ne želi ni izaći iz kuće.
Taj trud moramo poštovati.
Naša namjera nije da bilo kome osporimo ono što je uradio.
Niti smatramo da jedan sistem vrijedi više od drugog samo zato što koristi noviju tehnologiju.
Naprotiv.
Želimo da postojeća iskustva i infrastruktura budu osnova za stvaranje jedinstvene, funkcionalne i koordinirane radioamaterske komunikacijske infrastrukture Bosne i Hercegovine.
Ako već imamo više funkcionalnih sistema, mnogo je korisnije razgovarati o njihovom međusobnom povezivanju i interoperabilnosti nego stvarati nove paralelne mreže koje će međusobno konkurisati za isti ograničeni prostor i resurse.
Dogovor je moguć – ako razgovaramo kao radioamateri
Radioamaterizam je od samog početka bio zasnovan na:
- saradnji;
- tehničkom znanju;
- eksperimentisanju;
- razmjeni iskustava;
- pomoći kolegama;
- i odgovornom korištenju radiofrekvencijskog spektra.
Zato vjerujemo da i ova pitanja možemo riješiti u pravom radioamaterskom duhu.
Ne treba nam:
- podjela na „naše“ i „njihove“;
- dokazivanje ko je u pravu;
- omalovažavanje tuđeg rada;
- prenošenje nepotvrđenih informacija;
- stvaranje novih sukoba;
- stvaranje novih „tabora“.
Treba nam:
- tehnički argument;
- otvoren razgovor;
- poštivanje band-plana;
- koordinacija frekvencija;
- međusobno uvažavanje;
- spremnost na kompromis;
- poštivanje uloženog truda;
- pomoć kolegi kada mu je pomoć potrebna;
- i zajednički interes radioamaterske zajednice.
Poštivanje propisa i preporuka IARU Region 1
Svako rješenje mora biti usklađeno sa važećim zakonskim i regulatornim propisima Bosne i Hercegovine, kao i relevantnim preporukama i band-planovima IARU Region 1.
Band-plan nije dokument koji postoji da bi nekome otežao rad.
Njegova svrha je upravo suprotna – omogućiti da različite radioamaterske aktivnosti mogu koristiti isti ograničeni frekvencijski prostor bez nepotrebnih međusobnih smetnji i konflikata.
IARU Region 1 kontinuirano održava VHF/UHF band-planove upravo s ciljem racionalnog smještanja različitih načina rada u raspoloživi spektar.
Zato buduće planiranje FM mreža, repetitora, SVXLink sistema, DMR infrastrukture, Hamnet mreže i drugih sistema treba raditi koordinirano i planski.
Naša vizija radioamaterskih mreža u BiH
Naš cilj nije da imamo što veći broj međusobno nepovezanih sistema.
Naš cilj je da imamo što kvalitetniji, otporniji i bolje koordiniran radioamaterski komunikacijski sistem.
Želimo otvoriti prostor za rješenje u kojem:
- VHF Internet Voice Gateway sistemi služe svojoj namjeni;
- UHF repetitori čine važan dio FM infrastrukture;
- postojeći DMR repetitori budu sačuvani i dalje razvijani;
- LoRa Mesh mreža nastavi svoj razvoj;
- Hamnet Mesh postane jedna od ključnih komponenti buduće radioamaterske IP infrastrukture;
- postojeće mreže i sistemi mogu biti međusobno povezani;
- starija radioamaterska oprema ne bude nepotrebno izbačena iz upotrebe;
- stručni radioamateri pomažu kolegama u programiranju, servisiranju i modernizaciji opreme;
- višak ispravne opreme može pronaći put do kolege kojem je potrebna;
- ključne lokacije budu projektovane sa rezervnim napajanjem;
- mreže mogu funkcionisati i tokom prekida Internet konekcije;
- mrežne lokacije budu što otpornije na ispade elektroenergetske mreže;
- radioamaterska zajednica bude spremna staviti svoje znanje, obučeno ljudstvo i infrastrukturu na raspolaganje nadležnim službama i građanima u vanrednim situacijama;
- a sve zajedno funkcioniše uz poštivanje zakonskih propisa Bosne i Hercegovine i preporuka IARU Region 1.
To je vizija koju smatramo vrijednom razvoja.
Zaključak – tehnologija treba povezivati ljude
Manje zabluda.
Više znanja.
Više saradnje.
Više radioamaterizma.
Radioamaterski spektar je zajednički resurs.
Niko ga ne posjeduje.
Svi smo njegovi korisnici i svi imamo odgovornost da ga koristimo racionalno i odgovorno.
Tehnologija treba da nas povezuje, a ne da nas dijeli.
Isto tako, tehnički zahtjevi poput CTCSS-a ne smiju postati zid između radioamatera koji koriste novu opremu i onih koji i dalje koriste starije, ali funkcionalne radio-stanice.
Ako postoji tehnička prepreka, pokušajmo je riješiti znanjem.
Ako kolega nema odgovarajuću opremu, pokušajmo mu pomoći.
Ako postoji neslaganje oko frekvencije ili načina rada, sjednimo i razgovarajmo.
Ako postoji više različitih sistema, pokušajmo pronaći način da međusobno sarađuju.
Ako razvijamo nove mreže, napravimo ih tako da budu korisne i onda kada Internet nestane ili kada elektroenergetska mreža zakaže.
A kada dođe vanredna situacija, budimo spremni staviti ono što imamo – znanje, ljude, opremu i infrastrukturu – u službu zajednice, u okviru zakona i dogovorenih procedura.
Jer radioamaterizam nikada nije bio samo radio-stanica.
Nije bio samo antena.
Nije bio samo repetitor.
Nije bio samo frekvencija.
Radioamaterizam su ljudi.
Ljudi koji znaju.
Ljudi koji uče.
Ljudi koji pomažu.
Ljudi koji popravljaju.
Ljudi koji dijele.
Ljudi koji se odazovu kada je potrebno.
To je tradicija koju ne smijemo izgubiti dok gradimo nove tehnologije.
Naprotiv – upravo tu tradiciju trebamo prenijeti u nove mreže.
Zato pozivamo sve radioamatere, radio-klubove, administratore repetitora, autore i održavaoce SVXLink i drugih Internet Voice sistema, DMR administratorе, LoRa i Hamnet entuzijaste, kao i sve druge zainteresovane članove radioamaterske zajednice da razgovaramo otvoreno i argumentovano.
Poštujmo tuđi rad.
Provjeravajmo informacije.
Čitajmo preporuke i band-planove.
Razgovarajmo o tehničkim rješenjima.
Pomažimo jedni drugima.
I što je najvažnije:
tražimo rješenje koje je u interesu cijele radioamaterske zajednice Bosne i Hercegovine.
Naša vrata za razgovor i dogovor su otvorena.
Asocijacija radioamatera u Bosni i Hercegovini
U radioamaterizmu nema „našeg“ i „vašeg“ spektra – postoji samo naš zajednički radioamaterski prostor.